14. juli 2020, utorak, 17:05
Početna
Svijet
Kultura
Sport
Kolumna
Aktuelno
Društvo
Zdravlje
Nauči nešto novo
Stručni radovi
Kultura
Pjesma o nama
Pjesma čežnje, ljubavi, mladosti, vječitog vraćanja u prošle dane – to je sevdalinka. Sevdah, u Bosni, je način života.
Piše: Ilma Tajar / Datum: 2. april 2015. 21:25

„Sevda“ (crna žuč) je arapska riječ od koje je nastalo ime naše lirske, gradske pjesme. Smatralo se da „crna žuč“ izaziva melanholično raspoloženje, tako da je u našem jeziku dobila značenje ljubavne čežnje, ljubavnog žara.  Ovaj jedinstveni narodni izraz ne nosi samo ljubavnu tematiku , nego i historijsku. Tačno vrijeme nastanka sevdalinke nije poznato, ali pretpostavlja se da je nastala u periodu osmanskih osvajanja srednjovjekovne Bosne. Možda je najbolju definiciju sevdalinke dao rahmetli Omer Pobrić, koji kaže:


„Sevdalinka je bosanska, gradska, ljubavna pjesma- pri čemu bosanska geografski određuje autohtonost sevdalinke, riječ gradska označava urbanost, a ljubavna sadržajnu tematiku.“


Autori sevdalinke su, većinom, nepoznati. Iz generacije u generaciju oblik sevdalinke se „klesao“, da bi do nas došla u savršeno „isklesanom“ i formiranom obliku. U muzičkom smislu sevdalinku odlikuje lagani, umjereni tempo (rubato) , razvijena melodija s dosta melizama, ukrasa, koji ostavlja melanholičan utisak kod slušaoca. Svojom strukturom sevdalinka je vrlo složena pjesma, nabijena osjećajima, a tradicionalno se izvodi sa dosta strasti i duševnosti. Izvorno se sevdalinka izvodila uz saz ili bez instrumentalne pratnje. Dolaskom Austro-Ugarske vlasti u Bosnu „dolazi“ nova kultura koja nosi sa sobom i nove instrumente. Harmonika polako potiskuje saz, a sevdalinka dobiva i svoje prve orkestarske aranžmane.


Mnogo je autora i izvođača sevdalinke, spomenuti ću samo neke: Aleksa Šantić, („Emina“, „Što te nema“, „Gonđe ružo“, „Kradem ti se u večeri“, „Bulbul pjeva okolo Mostara“,  „Uspavaću cvijet uspomena mojih“...), Osman Đikić („Đaurko mila“, „Đela Fato, đela zlato“, „Teško je ljubit' tajno“), Jozo Peneva ( „Bosno moja poharana“, „Sjetuje me majka“, „Bere cura plav jorgovan“...), Dragiša Nedović („Prođoh Bosnom kroz gradove“, „U lijepom starom gradu Višegradu“), Rade Jovanović („Bosno moja“, „Jablani se povijaju“, „Kad sretneš Hanku“...)

Izvođači: Zaim Imamović, Himzo Polovina, Nada Mamula, Safet Isović, Zehra Deović, Zora Dubljević, Zekerijah Đezić, Beba Selimović, Silvana Armenulić, Nedeljko Bilkić i mnogi drugi.

 

Sevdalinka se pjevala i pjevat će se skoro u svim prilikama: na sijelima, teferičima, na akšamlucima, u trenucima ašikovanja, u kućama, u bašči, na ulici, putovanjima, u ratovima. Sevdalinka ima domovinu, ali nema naciju, pjeva se širom Balkana.

 
Sva prava pridržana © Marcus Fabius Quintilianus / 2020
Web design, development & custom CMS by Kahrić Kenan