14. juli 2020, utorak, 17:56
Početna
Svijet
Kultura
Sport
Kolumna
Aktuelno
Društvo
Zdravlje
Nauči nešto novo
Stručni radovi
Kultura
Ples, umjetnost i sport
Ples vas uči postajanju u trenutku, sigurnosti, kreaciji i slobodi.
Piše: Velibor Savčić / Datum: 25. august 2015. 14:17

Šta je ono što ples čini autentičnim?


Ono što ples čini autentičnim jeste kombinacija sporta i umjetnosti. Vjerovatno ne postoji više nijedna stvar na svijetu koja je i jedno i drugo.

 

Spoj prava i plesa. Zašto su te privukli?


U ples sam se zaljubila u šestoj godina, to je moja najveća ljubav i empatija koja traje cijeli život. Ples je ono što me definiše. A pravo, jednostavno, bio je takav sticaj okolnosti.

 

Moramo li živjeti u skladu sa pravom?


Ne bih se nikad vodila da živim prema nekim pisanim pravima, odnosno pravilima. Osim prema vlastitim! Smatram kako svaka osoba treba živjeti prema svom, individualnom pravu, svojoj istini, svom ubjeđenju.

 

Vode li te emocije ili racio?


Emocije, takvo sam biće. Ali ne samo ja, svi ljudi su prije svega emotivna bića, a kasnije se naučimo i nečemu drugom, i to podrazumijeva da postanemo racionalna bića.

 

Omiljeni ples?


Definitivno hip-hop.

 

Zašto?


Dugo vremena nisam mogla definisati omiljeni ples, nego ples generalno, muzika koja te pokreće, ritam... Nekad u periodu srednjoškolskog uzrasta prvi put sam se takmičila u hip-hopu. Shvatila sam da je to ono u čemu se pronalazim. Ne postoji neko drugo objašnjenje.

 

Baviti se plesom u sredini u kojoj vlada balkanizam, koliko je teško?


Ne mogu reći da je teško, ali nije ni lako. Dvadeset godina se bavim plesom, karakterišu ih različiti periodi, bila sam takmičar, koreograf, pa predsjednik kluba, sada i sudija, ali u svakom segmentu trebalo je rada, truda, upornosti kako bi se prevazišla ta balkanska okosnica. Sredina u kojoj živimo dosta je konzervativna, samim tim podržavaju se neki drugi sportovi koji imaju dužu tradiciju, jer moderni ples je nastao prije nekoliko desetina godina, donijevši revoluciju u svijetu, naravno u umjetničkom i sportskom smislu. Uopšteno, ljudi se plaše svega što je novo.


Je li to razlog zašto je ples u malim sredinama istovremeno neprihvaćen i nedovoljno cijenjen, bez obzira na uspjeh?


U svakom slučaju jeste. Kada odeš u neku veću sredinu, kada prisustvuješ takmičenju talenat, trud i rad cijene se u većoj mjeri. Dok ovdje, recimo, rezultati koje postignemo, a fenomenalni su, ne poštuju se dovoljno. Takvi rezultati omoguće nam da se plasiramo na evropsko ili svjetsko takmičenje ali nemamo finasijsku pomoć, u tom smislu nemamo podršku, koja je neophodna. Apsolutno je teško nekom plesaču odrastati i biti drugačiji u maloj sredini, generalno biti drugačiji to je velika hrabrost; djeca koja danas treniraju ples, djeca koja se bave bilo kakvim kreativnim radom, koja su drugačija, za mene su pravi junaci. Junaci zato što su iskoračili!

 


 

­

Ples je u početku bio motorička reakcija na određene emocije, ljubav, mržnju, strah, veselje. Te reakcije očitovale su se kroz iracionalne, živahne, izražene pokrete koji su s vremenom poprimili ritmički obrazac i pretvorili su se u ples.

 

 


 

Da li je plesna evolucija utjecala na način života, ophođenje, komunikaciju, interakciju?


Da, naravno da je utjecala. Ne postoji ništa ljepše nego provesti život plešući, to me je zapravo uvijek fasciniralo, sama komunikacija, sazrijevanje, odrastanje uz to, jednostavno je teško opisati na bilo koji način, osim da to nekako doživiš. Ples je neverbalna komunikacija, vid umjetnosti, duhovni, magijski ritual, estetski izraz, nauči vas kako da izrazite emocije, ideje, priču.

 

Utjecaj plesa u tvom životu?


Veliki utjecaj. Kada posmatram iz ovog aspekta uopšte ne bih mogla da zamislim sebe bez toga, to je dio mene i ono što sam ja.

 

Ples i filozofija, čemu nas uče?


Ples je prije svega mentalni trening. Tokom treniranja naučiš da ono što želiš u to treba da vjeruješ i da će se ostvariti. Naučiš toliko stvari na takmičenjima, prvenstveno kako ostvariti komunikaciju sa drugim, naučite šta je to takmičenje uopšte, da nije cilj biti prvi, jer niko ne može uvijek biti samo prvi koliko god da je dobar plesač. Bit plesne filozofije je vjera u ono što si vježbao toliko dugo, u koreografiju, da izađeš i otplešeš u tom trenutku najbolje što možeš. Ples vas uči postajanju u trenutku, sigurnosti, kreaciji i slobodi.

 

Biti takmičar, koreograf ili sudija, šta je lakše?


Sve su različiti aspekti plesa. Najveća odgovornost je biti sudija, međutim, najmanje me privlači zato što nema kreativnog rada. Proces stvaranja je fascinantan. Biti plesač, prezentovati neku ideju, zasigurno je najteže. Ujedno sam bila takmičar i koreograf, to je bilo najpotpunije. S vremenom  sam prešla u fazu da budem samo koreograf, a raditi sa djecom, naravno i odraslima je veliki izazov.

 

Da li je potrebno obnašati sve tri funkcije kako bi se ples upoznao u suštini?


U plesu je bitno da osjećaš, ne moraš ovladati svim funkcijama da bi nešto dovoljno poznavao, možda teoretski, ali prije svega treba da osjećaš, voliš i samim tim sve drugo će doći.

 

Predispozicije za uspješnog plesača?


Najvažnije je da imaš volju i želju. Naravno, potrebno je da neko ima osjećaj za ritam, ali to je nešto što se kasnije, s vremenom uči, tehnika se stiče vježbanjem. Upornost, redovni dolasci na treninge i jednostavno da to voliš garantuju uspjeh. Bilo je djece koja nisu bila posebno talentovana a danas su državni prvaci.

 

Postoji li dovoljna novčana zarada u plesu?


Ne mogu reći da sam imala neku zaradu što se tiče plesa, niti sam kad posmatrala ples kao nešto profitabilno. U većoj količini sam davala, ne samo novčano, u svakom smislu, to je zapravo radost u svemu tome, jer kako reče Viki Baum: postoje prečice do radosti, ples je jedna od njih.

 

Poštuje li se ples kao umjetnost?


Kao umjetnost sigurno, barem je poštuju oni koji je trebaju poštovati. To vidimo i kroz balet, klasični balet, kroz džez balet, hip-hop takmičenje, brejkdens takmičenje. Moguće je da taj umjetnički dojam plesa prije dopire do ljudi.

 

Najprihvatljiviji trenutak za ples?


Najprihvatljiviji trenutak je sad! 

 
Sva prava pridržana © Marcus Fabius Quintilianus / 2020
Web design, development & custom CMS by Kahrić Kenan