14. juli 2020, utorak, 18:49
Početna
Svijet
Kultura
Sport
Kolumna
Aktuelno
Društvo
Zdravlje
Nauči nešto novo
Stručni radovi
Kolumna
Muzika nekad i sad u BiH
Naša domovina, Bosna i Hercegovina, divna, mila, lijepa i gizdava, podložna je raznoraznim utjecajima. Historijski gledano, BiH je teritorija koja prihvata sve različitosti; spoj različitih kultura i vjeroispovijesti.
Piše: Elizana Aljukić / Datum: 20. juni 2015. 11:58

Što se muzike tiče, ovdje „kod nas“, prisutno je mnogo žanrova i pravaca koji uprkos već spomenutim različitostima, vijekovima opstaju i održavaju tradiciju. Širom svijeta, Bosna je prepoznatljiva po sevdalinkama. Tradicionalnom pjesmom, zaštitnim znakom naše historije. Međutim, zanimljiva činjenica jeste, da se mala zemlja poput ove naše, ne može oduprijeti navali novih muzičkih ostvarenja. Kvalitetnijih, ali i onih koji to uopšte nisu. Stvaralaca je mnogo, a sam kvalitet proizvedenog je upitan.


Sedamdesetih, osamdesetih, pa i devedesetih godina, muziku su stvarali vrhunski kompozitori. Pod ovim „vrhunski“ podrazumijevam najprije – educirane osobe. 


Danas, poslije nekih petnaestak godina,  sve je to drugačije. Drugačije iz korijena. Muziku stvaraju, komponuju i izvode (pretežno!) oni koji imaju veoma dobru materijalnu potporu, a ne oni koji imaju talenta, volje, želje, ljubavi i sluha za to. Da ne kažem muzičkog obrazovanja. Muzika današnjice i nije baš za neku pohvalu. Većinom se sve svodi na kič i šund, gdje se ne zna ni ko pije, ni ko plaća. O umjetnosti nema ni govora. Svuda oko nas su novokomponovane pjesme, novonastali „znalci“ koji odišu nekvalitetom. I kao takvi su zastupljeni kod nas. Ako je za neku utjehu, nismo samo mi na toj „crnoj listi“. Čitav Balkan je. (smijati se, ili plakati?!)


Čini mi se, da je u Bosni i Hercegovini najbitnije muziku podijeliti na zabavnu i narodnu (sve ostale podvrste pomiješati u ove dvije), ne vodeći računa o njenom kvalitetu, o opštoj vrijednosti. Prepoznavanje muzike se svelo na to, da li su oni koji je izvode „naši ili njihovi“, o tome kakva je nečija biografija, bacajući na dno samu suštinu, zapostavljajući umjetnost. Naime, sve ovo što su nam nove generacije donijele sa sobom, stvara i nove kriterije. Kodeksi i norme ponašanja u društvu su pali nisko, kako u muzici, tako i u svakodnevnom životu. Ono što je nekad bilo cijenjeno i prihvatljivo, sada je nedopustivo i okaljano. Da, riječ je o stilu zvanom turbofolk. Istina, nastao je devedesetih godina iz pop-folk stila, kojeg je preferiralo ruralno stanovništvo. Nastao je u Srbiji, a velikog maha je uzeo i u našoj BiH. Nažalost!


Ne znam za vas, ali bojim se Sarajeva plitkog i svačijeg. Bojim se Sarajeva bez Davora i Keme, Čole i Merlina, Brege i Tife, Zije i Bebeka.. Bojim se Sarajeva, bojim se Bosne i Hercegovine u kojoj će nestati duge kose, noći provedene u parku uz gitaru, šetnje i ljubav Vilsom.. Bojim se jer nestaju ti hrapavi vokali koji su nas štitili u ratnim godinama. Bojim se jer će ostati starlete, nabildani tricepsi i kockasti šupljoglavci.


Da li je uredu da Slađana Lekić, koja predvodi „Allegro Band“, u kulturnom prostoru na čijim se zidovima nalaze pečati, nalaze fotografije „Indexa“, „Bijelog dugmeta“, Mladena Vojčića Tife, Seida Memića Vajte, „Crvene jabuke“, „Prljavog kazališta“ i mnogih drugih, izvodi pjesme Svetlane Ražnatović Cece? Da li je Dom mladih postao leglo turbofolkorijade i neukusne golotinje?


E, toga se najviše bojim. Bojim se da mjesta poput Doma mladih, Skenderije, Zetre i Koševa ne postanu mjesta gdje se sluša tzv. „džigera“. Plašim se, da se u budućnosti ne ponavljaju ispadi, pa da se na Tifinom koncertu održanom na Grbavici, pojavi do dvije hiljade ljudi, a na koncertu Ace Lukasa u Zetri, oko petnaest hiljada ljudi.


Kako promijeniti ovu tragikomediju koja se gega godinama unazad?


Jedne prilike, Vajta je rekao za dnevne novine:


Uzeli su Zetru, dvoranu „Mirza Delibašić“, još samo pozorište da zauzmu. Ionako nemamo prave koncertne dvorane. Niko nije protiv turbofolka, ali treba i kulturno-umjetničkim trendovima ostaviti prostora. Ima ljudi koji vole tu muziku i pronalaze se u njoj, ali onda neka nađu sebi prostor i zabave se, niko im ne brani..“


Promjene na bolje će uslijediti, samo ako se trgnemo iz ove tmurne svakodnevnice i počnemo cijeniti prave vrijednosti, koje uistinu vrijede. Kako u muzici, tako i u životu.

 
Sva prava pridržana © Marcus Fabius Quintilianus / 2020
Web design, development & custom CMS by Kahrić Kenan