14. juli 2020, utorak, 19:41
Početna
Svijet
Kultura
Sport
Kolumna
Aktuelno
Društvo
Zdravlje
Nauči nešto novo
Stručni radovi
Kultura
Barcelona: Čudo modernizma
Mediteranska ljepotica, smještena u autonomnoj španjolskoj regiji Kataloniji, broji nešto više od 1,5 miliona ljudi, a šire metropolsko područje doseže i 4,8 miliona. Često je nazivana i čudom modernizma i najveći grad na Sredozemnom moru.
Piše: Nijaza Prosjanović / Datum: 16. juni 2015. 15:22

 Ime Barselona potjče od porodice Barsa iz Kartagine koja je vladala ovom oblasti u trećem vijeku pr. n.e. Katalonsku prijestolnicu, smještenu na rječicama Llobregat i Besós, sa sjevera štiti planina Tibidabo, čijim vrhom dominira crkva Presvetog Trojstva, a na jugozapadu se nalazi Montjuic – veličanstvena rezidencijalna i olimpijska zona.




Ovaj prelijepi mediteranski grad osnovao je Hamilkar Barsa da bi proširio i učvrstio kartagensku trgovinu i dominaciju u bivšim feminističkim kolonijama. Barcelonu 1818. godine osvaja i Napoleon, koji je bio očaran ljepotom ovog veličanstvenog grada.


Najcrnjiji period ovog grada, kao i ostatka Španije bio je za vrijeme španskog građanskog rata 1936–1939.godine, dolaskom na vlast generala Franka, Barcelona i Katalonija su pretrpjele veliku torturu diktatora. Svi katalonski običaji su bili zabranjeni, počevši od plesova do davanja imena djeci. Poslje smrti generala Franka 1975. godine Barcelona nastavlja da se razvija i raste do današnje veličine.


Katalonski jezik spada u grupu romanskih jezika. Govori se u nekoliko španskih autonomnih zajednica, prvenstveno u Kataloniji (ima status službenog jezika). Izgovor katalonskog je veoma sličan izgovoru španjolskog jeika. U prošlosti je katalonski jezik bio potiskivan, ali danas se ovaj jezik nalazi na svim uličnim tablama širom katalonskog područja.


Barcelona plijeni najviše svojom arhitekturom, među kojima se najviše izdvaja crkva – najveće arhitektonsko čudo – nikad dovršena  Sagrada Familia, djelo stvoreno  izravno iz mašte neshvaćenog genija  poznatog španskog arhitekta Antonio Gaudia. Gaudi je zamislio baziliku kao golemo alegorijsko djelo koje će se sastojati od tri monumentalne i simolične fasade:


ZAPADNA- (ulazna) fasada je posvećena Kristovom rođenju,
ISTOČNA- fasada njegovom životu i muci,
JUŽNA- fasada njegovom uskrsnuću.


Gradnja ove impozantne građevine traje i danas, kada bude završena, bazilika  će  biti  visoka 45 metara, a  duga 110 metara.




Bit će to jedna od najvećih i sigurno najljepših i najnekonvencionalnijih crkvi kršćanskog svijeta. ( 1926. godine, Antonija Gaudíja je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su ga odbili voziti u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Niko nije prepoznao najslavnijeg arhitektu Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Kada su ga htjeli premjestiti u bolju bolnicu, on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, a za njim je žalila cijela Barcelona).


Ono po čemu je još poznata Španija jeste ples, koji nosi naziv Flamenco. Flamenco je španjolski muzički žanr kojeg karakteriše snažan, ritmičan ton i koji se često izvodi zajedno s jednako strastvenim stilom plesa kojeg karakteriše snažna i graciozna izvedba sa često kompleksnim radom ruku i nogu.




Jedan od zanimljivijih praznika u Barceloni je i Dan svetog Jurja ili '' La Diada de Sant Jordi''. Ovo je nacionalni praznik u ovoj oblasti Španjolske i običaj je da se tog dana najbližima i najdražima poklanjaju ruže i knjige što je bila inspiracija UNESCO da 23. April proglasi Međunarodnim danom knjiga. Običaj je da muškarac ženi pokloni ružu, a ona njemu knjigu. Iza svega stoji uzrečica koja glasi: „Ruža za ljubav, a knjiga zauvijek.“

 

 
Sva prava pridržana © Marcus Fabius Quintilianus / 2020
Web design, development & custom CMS by Kahrić Kenan