27. septembar 2020, nedjelja, 16:33
Početna
Svijet
Kultura
Sport
Kolumna
Aktuelno
Društvo
Zdravlje
Nauči nešto novo
Stručni radovi
Sport
Košarka, ljubav na prvi pogled
Emina Smajić, studentica Mašinskog fakulteta u Sarajevu i košarkašica sarajevskog KK Željezničara govori o lopti kao “ljubavi na prvi pogled”, te o tome kako usklađuje fakultetske obaveze sa treninzima.
Piše: Emina Kišić / Datum: 27. april 2015. 17:59

Emina, možeš li reći nešto više o tvojim počecima treniranja?

 

''Počela sam trenirati sa 6 godina, u klubu RMU Banovići. Moje prijateljice su trenirale i onda sam se i ja htjela okušati, mada nisam ništa o košarci tada znala. Malo - pomalo sam napredovala, bilo je i uspona i padova, nikada nisam odustajala, mada sam imala puno povreda. Evo ga do dan danas je to moja najveća ljubav. Ne bih mogla zamisliti život bez košarke.''

 

Da li si ikada sumnjala u sebe i svoje kvalitete?

 

''Nisam nikada sumnjala u sebe i svoje kvalitete, ali sam uvijek težila ka tome da budem što bolja i da u svakoj utakmici dam svoj maksimum.''

 

Najdraži i najteži trenutak u tvojoj dosadašnjoj karijeri?

 

''Bilo je više tih najdražih trenutaka. Svaki je poseban, ali mogu izdvojiti osvajanje Pionirskog državnog prvenstva BiH u sezoni 2007/2008 god., kao jedan od najdražih trenutaka. Najteži trenutak je bio lom šake na prijateljskoj utakmici u Zenici, mjesec pred završnicu Juniorskog prvenstva.''

 

Osim svakodnevih treninga ti i studiraš. Kako usklađuješ treninge i studiranje?

 

''Teško, jer sam svaki dan i u fakultetu, a treninge, također, imam svaki dan u večernjim terminima. Ali meni treninzi dođu kao relaksacije poslije zamornog dana. Vodim se onom parolom 'sve se može, kad se hoće'.''

 

Koje si sve medalje osvojila?

 

''Osvojila sam na Juniorskom prvenstvu 2009/10 godine prvo mjesto, zatim na Kadetskom prvenstvu prvo mjesto 2010/11 godine, Kup BiH pionirke 2009/10godine, također prvo mjesto, na Prvenstvu BiH osvojila sam drugo mjesto, na Kadetskom prvenstvu 2009/10 godine osvojila sam bronzanu medalju, i na Prvenstvu BiH juniorke 2012/13 godine osvojila sam prvo mjesto. A ovo sve ne bih uspjela bez mojih suigračica iz tadašnjeg kluba RMU Banovići.''

 

Nakon pauze od jedne godine, kako opisuješ svoj dolazak u KK Željezničar?

 

''Prošlu sezonu sam pauzirala, iz privatnih razloga, i to je bio jedan od težih perioda u mom životu. Kada sam odlučila da upišem Mašinski fakultet u Sarajevu ujedno sam odlučila vratiti se košarci. Kontaktirala sam ljude iz kluba i to je bilo to!''

 

Kako ste zadovoljni sa osvojenim 5 mjestom u Ligi 10 ove sezone?

 

''S obzirom na to kako smo prvenstvo počeli sa jako mladom ekipom, i sa samo jednom djevojkom od prošle sezone jako smo zadovoljni. Sve je bilo novo, od trenera do igračica. Većina nas se prvi put srela u životu, a kada imate jedan takav slučaj dosta vremena je potrebno da se sve to posloži kako treba. Radom i disciplinom smo se svi brzo uklopili, atmosfera je bila odlična što je i pokazao naš rezultat na kraju, nažalost liga 6 (šest)  nam je izbjegla za dlaku, u pitanju su bile 1-2 pobjede.''

 

Da li ćeš se nastaviti baviti košarkom ili ćeš se više posvetiti fakultetu?

 

(Smijeh) ''Pa oboje, pokušat ću uskladiti. Košarka je dio mene i jednostavno ne mogu bez nje, ali i fakultet mi je važan, jer se želim izgraditi i u tom kontekstu.''

 

Tvoj omiljeni košarkaš/ica?

 

''Antonia Mišura i Milica Dabović su košarkašice od kojih se može puno toga “naučiti”, i sviđa mi se njihov stil igranja. Također, govore mi da zaista ličim na Milicu Dabović, što mi imponuje.''

 

I za kraj ovog intervjua, šta bi poručila mladima?

 

''Bavite se sportom, jer tako ulažete u sebe, u svoje zdravlje. I slijedite svoje snove, ništa nije nemoguće, bitna je samo volja. '' 

 
Sva prava pridržana © Marcus Fabius Quintilianus / 2020
Web design, development & custom CMS by Kahrić Kenan