14. juli 2020, utorak, 18:36
Početna
Svijet
Kultura
Sport
Kolumna
Aktuelno
Društvo
Zdravlje
Nauči nešto novo
Stručni radovi
Kultura
Pozorište nekad i sad
Danas se učimo kulturi, nekada nam je to bilo urođeno.
Piše: Jasmina Hodžić / Datum: 7. april 2015. 9:44

 

Šta je pozorište?                                                

 

Pozorište ili teatar je skupno ime za sve vrste scenske umjetnosti koje se izvode na pozornici u prisustvu publike. U Sarajevu postoje Kamerni teatar 55, Pozorište mladih Sarajevo, SARTR i Narodno pozorište Sarajevo u kojima možete pogledati mnogobrojne predstave različith žanrova.

Narodno pozorište Sarajevo je  najstarija teatarska kuća u Bosni i Hercegovini nastala  17. novembra. 1919. godine, a svečani čin otvaranja dogodio se  u  novembru 1921. godine. Na sceni Narodnog pozorišta Sarajeva odigrane se mnogobrojene predstave po djelima poznatih bosanskohercegovačkih pisaca, poput Skendera Kulenovića, Meše Selimovića, Isaka Samokovlije, Abdulaha Sidrana i drugih. Opere „Jazavac pred sudom“ Vlade Miloševića, „Hasanaginica“ i „Aska i vuk“, Asima Horozića; balet „Satana i Magnovenje“  Voje Komadine, kao i  „Katarina, bosanska kraljica“ Đela Jusića. Mogli ste pogledati nastupe Luciana Pavarotija, Josea Carrerasa, Zubina Mehte.

Sarajevo je oduvijek bio centar  kulture i umjetnosti, grad gdje se okupljaju, susreću umjetnici iz cijele Bosne i Hercegovine, Balkana i Evrope. Pisci razmjenjuju tekstove, mišljenja, iskustva, glumci igraju najbolje nagrađivane predstave, snimaju se najbolji nagrađivani filmovi. Grad koji ima internacionalni teatarski i filmski festival... Ali to polako počinje da blijedi.


Kada smo postali (ne)kulturni?!


U pozorišnoj umjetnosti publika je "stvaralačko porijeklo i cilj predstave." Da bi  predstava bila uspješna osim glumaca, muzike, kostima, scenografije, dobrog dramskog scenarija potrebna je i publika. Pozorišna publika. Odlazak u pozorište bio je poseban doživljaj. Posjete pozorštu oslikavale su vašu kulturu, shvatanje umjetnosti, osjećaj za lijepo. Muškarci su oblačili odijela, žene najbolje kostime. Prije su škole organizovale posjete pozorištu, muzeju, galeriji. Danas se učimo kulturi, nekada nam je to bilo urođeno.


Era turbofolka i kiča sve je promijenila. Kič je promijenio način života, razmišljanja, umiješao se i u umjetnost, književnost, muziku, teatar. Pozorište nije što je nekada bilo, u pozorište se ide u tenama i farmericama. Sada pozorišta pune predstave koje sadrže vulgarnost, scene golotinje, jer kažu to je ono što publika želi i traži. Nekada smo u pozorištu gledali utjelovljenje Tolstojeve Ane Karanjine, a sada teatar puni Mahalac i Mahaluša, putuju  Bosnom i nastavljaju da oduševljavaju „pozorišnu publiku“. Sarajevo je selo, jer je selo došlo u Sarajevo.

 
Sva prava pridržana © Marcus Fabius Quintilianus / 2020
Web design, development & custom CMS by Kahrić Kenan