13. decembar 2019, petak, 0:38
Početna
Svijet
Kultura
Sport
Kolumna
Aktuelno
Društvo
Zdravlje
Nauči nešto novo
Stručni radovi
Društvo
Lahkim sadržajima do zaglupljivanja
Pretežno kada govorimo o radu medija s aspekta nauke, govorimo o idealnim postavkama. Šta to znači? Komunikolozi i novinari u fakultetima uče kako bi mediji trebali funkcionisati. Međutim, kada izađu iz fakulteta u nedostatku posla i mnoštvu medija koji barataju lahkim sadržajima, mladi ljudi zaboravljaju sve ono što su naučili u fakultetu i počinju raditi u suprotnosti s načelima medijske profesije. Kad kažem "mediji koji barataju lahkim sadržajima" mislim na žutu štampu, koja se javlja u drugačijim formatima, a njena uloga ostaje ista: privući pažnju!
Piše: Adin Šabić / Datum: 19. juli 2017. 21:41

Kako mediji privlače pažnju? Jedan od osnovnih način jesu senzacionalni naslovi, pogotovo kada je riječ o nekim poznatim ličnostima. Ovi naslovi većinom nisu istiniti, te nemaju veze s tekstom koji se obično nalazi kada kliknete i uđete na određenu stranicu. U knjizi Moć komunikacija Manuel Kastels govori o tome koliko su ljudi postali željni informacija iz privatnog života poznatih osoba. On tamo navodi mnogo primjera, među kojima izdvajam slučaj Levinski i Klinton. Cilj je zapravo pokazati da javne osobe nemaju idealne živote, te da pate od problema kao i "obični ljudi".

 

Otkad su se na Zapadnom Balkanu pojavili formati poput Farme, Velikog Brata i Parova, ovo je postalo još strašnije. Određene osobe njihove živote izlažu kameri 24/7, a to daje medijima još veće mogućnosti za manipulaciju. Istina u ovakvim uslovima postaje upitna, a eksponiranje u medijima postaje sve poželjnije. Žuta štampa distribuira mnoštvo sadržaja, dok neki ljudi vjeruju apsolutno svemu što im se plasira. Pjevači i pjevačice su u fokusu, ali današnje tzv. starlete ne skidaju se s naslovnih strana ovih medija. Recipijentima koji teže da ubiju slobodno vrijeme tuđi životi postaju zanimljivi, tako da se okreću takvim sadržajima što je više moguće. Provode skoro po čitav dan prateći ljude kako jedu, spavaju i svađaju se. Gledaju obesmišljavanje ljudskog života, uništavanje osnovnih pravila morala i izlažu se svim negativnostima koje emisije tog tipa nude. Čime se takvi ljudi brane: pa zabavno je, to gledam kako bih se nasmijao/la! 


Zašto postoji Farma, Parovi itd.? Takvi formati postoje kako bi ljude udaljili od razmišljanja o važnijim stvarima. Prvenstveno od svakodnevnih problema koje imaju u njihovim životima: male plate, nezaposlenost, disfunkcionalan zdravstveni sistem, mito, korupcija, loše liderstvo, odliv mozgova, bijela kuga, slabo razvijena poljoprivreda itd. Odgovor na ovo: ja sam ništa ne mogu promijeniti. Što je tačno, ali da svako počne razmišljati o tome,  promjene bi bile moguće. Međutim, bolje je iskoristiti medije u neke "zdravije" svrhe, pa manupulisati ljudima. Ponuditi im mnoštvo stvari koje vode prema zaglupljivanju, kako se ne bi puno pitali. Ako se nešto zapitate, onda nešto nije u redu, bolje je da to ne radite i da se pridružite ostatku mase. Kao što je opće poznati masu ne odlikuje racionalnost, već iracionalnost.  Poznati filozof Fridrih Niče suprotstavljao se masama. Američki lingvista Noam Čomski kaže da državnoj vlasti odgovara stanje kad se ljudi ponašaju kao zabludjelo krdo. Kada se pitaju samo onda kad treba glasati i nakon toga se opet vraćaju u stanje posmatrača. Zašto im to odgovara?  Zato što tako mogu ostvariti niz ideja, koje neće naići na suprotstavljanje njihovih građana, jer vlast je svjesna da je zabludjelo krdo veće i da ga treba kontrolisati. 


Nije vrijedno postati rob kutije (TV-a), kada vi držite daljinski upravljač. Trebate znati napraviti selekciju medijski sadržaja. Udaljite sebe, a i vašu djecu od svega onoga što može biti štetno, te početi gledati medije drugim očima. 

Pratite nas na facebooku
 
Sva prava pridržana © Marcus Fabius Quintilianus / 2019
Web design, development & custom CMS by Kahrić Kenan