14. juli 2020, utorak, 18:37
Početna
Svijet
Kultura
Sport
Kolumna
Aktuelno
Društvo
Zdravlje
Nauči nešto novo
Stručni radovi
Kolumna
Anarhija all over Baščaršija
Bezbjedonosna situacija u Sarajevu je krajnje ozbiljna, i zabrinjavajuća. Šta se događa sa glavnim gradom voljene nam i skupo plaćene države, pitaju se mnogi?
Piše: Adi Zeljković / Datum: 4. april 2015. 14:36

Maloljetnička delikvencija, napadi na trafike, banke, paljevina automobila pa čak i prolaznike, i to u pravilu svaki dan, jako je frustrirajuće za stanovnike grada.  Znajući da se spomenuti ne libe upotrijebiti sredstvo zastrašivanja koje posjeduju sa sobom, a nose ga kao što nose pantalone, majicu i druge odjevne predmete, štaviše, to sredstvo sraslo je sa njima kao Bogom im dano oko. Razlozi su mnogobrojni, neki sitni, neki krupni, neki rješivi drugi ne, ali pravi i najvažniji... e to su oni o kojima niko ne želi da priča. Prvi je velika i nagla količina ljudi koji su iz ruralnih dijelova države pod prisilom rata ušli u grad i tu se zanavijek zadržali. U isti tren pod istim okolnostima, grupa urbanih ljudi napušta grad što je još jedan fenomen. Stvara se užasan debalans. Ljudi na prečas useljeni, ne mogu, ali da se razumijemo i ne žele, da u potpunosti odbace svoj dosadašnji način života, nego onaj ukorijenjeni dopunjavaju gradskim ali lošim gradskim ili bolje rečeno, urbano-primitivnim načinom ili stilom života što donosi katastrofu na ulicama.


Primjera radi, nekadašnji konzumenti mangupluka u Sarajevu nisu krali u svojoj mahali, nisu napadali komšije, poštovali su starije, nisu se neprimjereno ponašali na javnim mjestima. Jednostavno, imali su obraz i kodeks koji im je davao pravo, da su i oni takvi kakvi su, mogli za nekoga reći da je papak. Ovi danas, nemaju ni obraza ni poštovanja, uopće ne posjeduju nikakav kodeks ili nešto slično tome. Da se bolje razumijemo, nisu ga ni mogli imati, jer se on stiče dugogodišnjim učenjem i posmatranjem onih koji to posjeduju. Ovi drugi ili su poginuli u ratu ili su digli ruke, uz onu narodnu – stigli divlji, otjeraše pitome. Ovi useljenici su naglo pali i pod dejstvo narkotika, koje se poslije rata proširilo toliko da je u gradu prava pošast.


Na sve strane se drogiraju bez obzira na to da li ih ko posmatra ili da li će neko prijaviti to njihovim roditeljima ili policiji. Opasno je i to što su na velika vrata onako „seljački“ uveli Evropu u naše avlije. Toliko toga je uvezeno na brzu ruku i ne ižvakano, da nam sada zapinje u grlu i guši nas, toliko da smo narkomaniju, kriminal, razvode brakova i slične „evropske vrijednosti“ uzeli kao svoje, i ako nismo i imamo averziju prema tome, novi stanovnici grada će nam reći da smo zaostali.


Još jedan od fenomena ruralnog upražnjavanja života su takozvane „štele“ iliti mito i korupcija. Nema veze da li je neko kompetentan za neko obnašanje funkcije, bitno je da je iz rodnog kraja. Nema veze da li je dijete zabilježilo uspjeh u školi jer će ga „zemljak“ upisati na fakultet. „Štela“ je postala statusni simbol, a ne, ne dao Bog, djelo vrijedno zgražavanja. Ne smijemo zaboraviti turbo-folk. Treba pogledati samo one kafane, koncertne dvorane, čak i tradicionalna rokerska mjesta polahko počinju dobijati izgled napućenih usana, silikonskih grudi i fluorescentnih boja odjeće. Parada kiča nikad nije bila duža i brojnija. Oblače se, šišaju, govore i hrane se na način svojih idola. Produkt svega toga je način razmišljanja, a to je vrhunac, jer sve možeš izbiti iz glave ali riku goveda ne. 


To je trajna kategorija, to je začin jelu, to je kapa na glavi! To je zapravo njihova filozofija života.  Političari, reći ćemo, su najviše krivi za ovu situaciju. Zaista i jesu, ali i oni su došli kao paket koji nam je rat spremio. Paket pun iznenađenja, ali nažalost onih neprijatnih. Političari su samo kolovođe i perjanice svega toga, zato se ni ne može zaustaviti kriminal kada su oni u sprezi sa njim, ne može se zabraniti turbofolk koncert kada oni slušaju tu muziku, ne žele zaustaviti mito i korupciju jer su oni došli tako na vlast.  Na kraju, sve je to samo pranje mozga, stanje bezumlja balkanskog.


 
Sva prava pridržana © Marcus Fabius Quintilianus / 2020
Web design, development & custom CMS by Kahrić Kenan